Ace of Spades 666's Blog

Too young to die, too old for different kind of sh*t

Obračun kod Paromlina (nije baš u podne!)

Privučen kuknjavom kako je neslavno propao Park & Ride projekt u Paromlinskoj, odlučih tamo parkirati danas. Pretvorilo se u roman iz serije Laso (Vjesnik, Romani i stripovi!), samo što umjesto na konjima dvoboj smo odradili limenim ljubimcima, a umjesto brzog potezanja “šestaka” (Colt.45), ishod dvoboja je ovisio o tome tko ima jače živce i startniji auto…
10:23 šunjam se u malenom SUVu od cigle 2 tone na parking u potrazi za mjestom
10:41 još se uvijek vozam po parkingu, nekim vozačima već i mahnem u prolazu. Curi u bijelom Passatu i blendam u trećem prolazu
10:46 pribjegavam lukavstvu i koristim tehnološki napredniji auto: spuštam brzinu ispod 30 i vozim se nečujno koristeći strujom napajani agregat (hibridni pogon, ok?)
10:53 ni prikradanje u stilu planinskog lava nije upalilo i odlučim stati na početak parkirališta i čekati da netko konačno izađe. Izabrao sam dobru poziciju – nitko mi ne može prići s leđa, a dok se dosađujem, gledam ravno u stari Paromlin. Fakat su ga dobro naprav…, sranje
11:03 dok vlak iz Yume preko Vinkovaca i Banove Jaruge ulazi na kolodvor, s druge strane parkinga još se jedan dosjetio jadu i stao s druge strane. Mijenjam naočale ne bih li ga bolje promotrio: rane tridesete, Police sunčane šeretski nataknute na pola nosa, nije eksperimentirao s kosom jer je još ima :-). Audi q7. Tu smo negdje…
11:06 još se odmjeravamo. Razmišljam da pripalim lulu ne bih li mu pokazao da sam spreman čekati dok je cijelu ne ispućkam ali zaključujem da ne vrijedi riskirati
11:08 isplatilo se! Teta ulazi u Corsu, parkiranu točno na sredini. Obojica čekamo da izađe iz opasne zone. Dok prolazi kraj mene, zabrinuto me gleda, ali ništa ne govori
11:09:04 krenuli! 4.2l V8 TDI vs 3.3l 3MZ-FE V6 hybrid
Nije imao šanse, diesel 🙂 al’ je tip sportski ponio poraz i produžio dalje
11:09:37 krecem na sastanak. Paromlin i dalje ponosno stoji kao nijemi svjedok

20121009-141225.jpg

Oglasi

Statistika

Statistički gledano, svaki 4. Hrvat po putnoj rundi stiže kući ženi i djeci, ponekad curi ili ljubavnici (jer one ne zovu svake 2-3 minute) za 15 minuta. Statistički gledano, 3 od 4 Hrvata od onog četvrtog ocekuju autoputnu rundu izotoničkih napitaka. Jer takav je, eto, red! U skladu s nepisanim pravilom  većine, prvi Hrvat ipak ostaje i naručuje autoputnu, iza koje naravno slijedi doputna, otputna i još poneka ???putna.

A to znači da statistika daje lažnu sliku o četvrtini Hrvata koji dolaze kući 15 minuta nakon putne runde. Da sve bude zanimljivije, svaki od ona tri preostala Hrvata u narednih sat vremena također izjavi da nakon još jedne putne kreće za 15 minuta… Statistički (ok, nategnuto, ali ne previše), 100% Hrvata kreće kući 15 minuta nakon ZADNJE putne, dovoljno je samo vremenski horizont praćenja reprezentativnog uzorka proširiti s 15 na 60 minuta!!! Postavlja se pitanje reprezentativnig uzorka, ali kako god okrenemo, 100% Hrvata popiju izotoničkih napitaka u količini koju kad preračunamo u novčane znakove vrtoglavom brzinom dolazi do iznosa vanjskog duga Američkih drzava  (pretjerano, naravno, ali ipak smo mi ‘rvati, pretjerivanje je nacionalni sport).

E sad, otkud deficit SAD-a u ovoj priči? Razgovor o štampanju dolara (usput, oni su još totalni amateri prema nama osamdesetih) doveo je do toga da prvi Hrvat nije otišao kuci nakon prve putne, jer je gorljivo ostaloj trojici neukih objašnjavao što to zapravo Ameri rade i zašto je svjetsko gospodarstvo u stanju u kojem jest (jos jednom ako ste slučajno zaboravili, mi ‘rvati smo najpametniji?!). A to završi gradnjom autoputeva svih vrsta (od-, do-…)

Konačno, da vrli statističar ne može samo tako srušiti ovu priču, u izračun ulazi jos jedna (ne)zavisna varijabla: svaki treći ‘rvat je rastavljen, pa je njegova želja za infrastrukturnim projektima (čitaj: auto-ot-do-put…) veća nego vrlog omladinca na ORA Savi 70. i neke… I zato, drage cure, žene, ljubavnice, pa i poneke mame – nemojte previše brinuti kad vaši vrli udarnici ne dođu 15 minuta nakon vašeg zadnjeg (osmog ili devetog) poziva – jednostavno grade put prema svijetlijoj budućnosti!!!

U to ime – piviliiiii

Kad starci prolupaju

Prošetah špicom. S ciljem: frendica na štandu s rozim (ružičastim) vrpcama pokušava uvjeriti ženski dio populacije da bez obzira na godine pregled cica nije naodmet napraviti. Osim nas par osviještenih mužjaka koji stručno ocjenjujemo poprsja (5.5 5.6 5.3 5.8 5.1 se pokazala kao najbolja ocjena za umjetnički dojam), većina komada se zaustavila kraj štanda ne bi slušala naše budalaštine. Toliko o želji za osviještenjem!

Otplahutao sam do drugog trga po startni broj za sutrašnju utrku – većina čeka u redu ne bi li se dočepala besplatne pamučne majice! O boy, o boy, o boy… Za prosječne nema više mjesta, polumaratonaca se valjda previše prijavilo pa nisu primali prijave. Biram između 42 i nešto i 5 km. Nisam se baš dugo dvoumio – ekipa me čekala s izotoničkim napicima – bit će još prilika za umiranje!

Konačno, pročitam izjavu da su nam “skakavci poharali gospodarstvo!” I ne mogu se ne složiti s tim, ali da je to jedino polje na kojem su bili. I što napraviti kad skužiš da su skakavci i dalje oko tebe,? Naručiš još koju za dečke iz pilane i tako to krene – putna, doputna, autoputna…

20121006-155152.jpg

Post Navigation